SURPRISE
Lejla Ćehajić

Curated by Aida Salketić

The fifth independent Lejla Ćehajić's exhibition will welcome us with a bit different expression than the one we were used on during her earlier shows. Installation 'Surprise', made of everyday life objects with minimal intervention in material, an artist put in the unusually small space of 10m2 gallery. What we see there is a great number of administration papers, rubber stamps which seem like float in the air and through which spectator can walk, little cupboard on your right intruded as imperative which drags us to read what's inside, than artist’s signature on the back wall of the gallery; everything is a picture for horror of administration and the 'seals from which our life is made off'. This setting has its final accent in the only living organism, and it looks like the context sucked out it's every sign of life - real fish painted in gold. Placed in an upper left corner of the gallery, fish is encircled with a great amount of rubber stamps. Nevertheless fish has enough space to move, and none of the rubber stumps touch it physically, the one who tries to touch it will realize it is a bit difficult because of the ‘stamp forest’ that besieges the fish. Thanks to the light, all composition has a dimension more. With the shadows which stamps and fish leave on the wall and with their constantly swinging, it’s hard not to feel fluidity and movement this exhibition has. In this exhibition, the artist deals with two things characteristic for her area of living – everyday life’s situation full of stamps, administration forms, certificates, approvals, postulates, requirements and appeals, which seems not to have a good ending, and tradition, as for myth on a golden fish which makes your three wishes come true. In this, at first glance unusual combination, Lejla wanted to show absurd of bureaucracy and administration, and our whole society that is frustrated in it, but is still persistently functioning and living thanks to the connection with the tradition. That tradition anchors in the figure of golden fish, maybe as the symbol of wish or magic, some untouchable power. However, whole society relays on it in this never ending game through seals and axiology.

An artist went one step further, so she even made a statement on visiting the galleries and cultural manifestations. Statement, according to the affirmation of author, can be used only to regulate rights of accessing an exhibition, and it must not be used in any other purpose. The problem she’s treating is characteristic for all society, and it can be put in contest of not only Bosnia and Herzegovina, but of every society that is overwhelmed with administration and axiology.

This humorous way which artist uses for treating this topic, is recognizable in her earlier sculptor work. As it is mentioned before, working in this medium is a bit unusual for Lejla’s work, but systematic and serious accession to the problem is surely her characteristic.

Aida Salketić

SURPRISE
Lejla Ćehajić

Curated by Aida Salketić

Peta samostalna izložba skulptorice Lejle Ćehajić pozdravit će nas nešto drugačijim izrazom nego što smo do sada navikli u njenom radu. Instalaciju pod nazivom ''Surprise'', načinjenu većinom od predmeta iz svakodnevnog života sa minimalnom intervencijom u samom materijalu, umjetnica je smjestila u neobično mali prostor galerije 10m2. Gomila administracijskih papira po podu, zatim pečati koji se čine kao da lebde u zraku i kroz koje je posmatraču dozvoljeno kretati se, mali ormar na samom ulazu koji nas napada svojom ozbiljnošću i imperativom što nalaže da pročitamo ono što se iza stakla nalazi i izgleda kao da je izmješten iz nekog starog administracijskog ureda, te autoričin potpis i pečat na zadnjem zidu galerije; sve ovo figuralno predstavlja strašnu sliku administracije i ''pečatā koji život znače''. Ovakvoj postavci završni akcenat daje jedini živi organizam kojem je kontekst u koji je smješten izvukao i ono malo života i smjestio ga pod zvono upotrebnog i svrhovnog – preparirana riba ofarbana u zlatnu boju. Smještena u gornji lijevi ugao galerijskog prostora, riba je opkoljena gomilom pečata raznih veličina. Iako joj je ostavljen dovoljan prostor da se može okretati oko svoje ose, te je niti jedan pečat fizički ne dodiruje i ona na prvi mah možda izgleda potpuno slobodno, onaj koji pokuša doći do nje shvatiti će da je takav poduhvat otežan količinom pečata što ih mora proći da bi je dosegao. Svjetlo cijeloj kompoziciji daje dodatnu likovnu notu. Uz sjene koje veliki broj pečata i riba prave na bijelom zidu galerije te uz njihovo konstantno kretanje, teško je ne osjetiti stalnu fluidnost i pokretljivost koju odražava ovakva postavka. Umjetnica se ovdje dotiče dvije stvari karakteristične za područje sa kojeg potječe – surova svakodnevnica ispunjena pečatima, formularima, administracijskim uredima, šalterima, potvrdama, uvjerenjima, zahtjevima i molbama, kojoj se razrješenje i izlaz ne nazire, i tradicija, odnosno mit o zlatnoj ribi koja ispunjava tri želje. U tom na prvi pogled možda neobičnom spoju, ona je predstavila apsurd administracije i birokratskog sistema, te čitavog društva koje je u tome frustrirano, ali i dalje istrajno funkcioniše kroz spoj sa tradicijom. Ta tradicija počiva u figuri zlatne ribe, možda kao simbolu želja ili magije, odnosno "više sile" koja je nedostižna. Ipak, cijelo društvo se na nju oslanja u toj neiscrpnoj "igri" kroz pečate i papirologije.

Umjetnica je otišla i korak dalje, te je za potrebe izložbe napravila i izjavu o posjećivanju galerijskih prostora i kulturnih manifestacija. Izjava se, prema navodima autorice, može koristiti samo u svrhu regulisanja prava na pristup izložbi i svaki vid zloupotrebe se kažnjava krivičnim i građanskim sankcijama.

Ovaj šaljivi pristup kojim se umjetnica poslužila, prepoznatljiva je karakteristika njenog skulptorskog rada inače. Ovdje je ona prikazala problem od općeg značaja za kompletno društvo, koji svojim odrednicama sigurno prelazi granice Bosne i Hercegovine i može se staviti u kontekst mnogih društvenih sistema zatrpanih administracijom i pečatima. Kao što je gore spomenuto, ovakav izraz malo odstupa od klasičnog umjetničinog načina rada, no sistematski i ozbiljan pristup problemu je zasigurno osobina njenog stvaralaštva koja se može i u ovom djelu nazrijeti.

Aida Salketić