PARADOXICAL SLEEP Sculpture, video, perfomance U galeriji 10m2, prilikom njegove prve lične izložbe, Damir Radović nas vodi u svijet sna,
laži i mitologije. Tekstovi ili nazivi djela su u stanju pomalo okrutne ironije i sačinjavaju dio agresivne dimenzije skrivene lažnom ljubaznom «pozivnicom» za posmatrača. Treba stupiti u politiku da bi se dominirao nad drugim, onim drugim protiv kojeg se borimo ne znajući uostalom ko je on. Izrazimo se na lažno nevin način tvrdeći da je simbol Pinocchija prilično neodređen (dvosmislen). Instalacija pod nazivom «Izgleda da su vam već dolijali» predočava ova zapažanja. U video-radu «Pinocchijo, nećeš mi nikad dolijati» (skupo ću prodati svoju kožu), izgradnja kule od keksa je dovedena u paralelu sa spektakularnim i narcističkim uništenjem drvenog Pinocchija. Veliki avion od papira koji je s neba pao na krov galerije kao trn zariven u prst, tekstovi i narodne izreke na prslucima za signalizaciju, video-instalacija itd. Svi ovi odgovori su prilično intuitivni, sačinjeni s uzbuđenjem tokom produkcije i s ciljem pomaljanja jednog oblika koji je u prekidu s konvencijama. Dean Inkster je napisao « Pošto on [čovjek] zna da je «istinska aktuelnost» vrijeme oslobođeno bremena prošlosti, vrijeme koje odsad više nije paralizovano događajem njegovog prolaska, već jedna čista tranzicija iznad svakog iskustva ». 1- Épine 2007. Papier journal, carton, bois, dimensions variables PARADOXICAL SLEEP Radovic nous emmène dans un univers de rêve, de mensonge et de mythologie pour sa première exposition personnelle. L’élaboration des œuvres et la richesse des pièces qu’il offre peuvent nous surprendre dans le rapport texte installations et par ces interventions sur l’image. La figure de Pinocchio est assez ambiguë pour s’exprimer dans des termes faussement innocents. Pinocchio icône populaire nous renvoi à l’idée de Walter Benjamin « l’œuvre d’art à l’heure de sa reproductibilité technique » et à la question doit-on continuer de croire à la pièce unique ou doit-on accepter que l’œuvre d’art est un objet comme un autre, que les artistes sont les fous du roi, leurs pièces ludiques ayant pour but de prolonger la mascarade contemporaine. L’installation « Auparavant, ils ont eu votre peau » illustre ces propos. Dans la vidéo de « Pinocchio, Tu n’auras jamais ma peau », la construction d’un château de biscuits est mise en parallèle avec la destruction spectaculaire et narcissique, d’un Pinocchio en bois. Ces réponses sont plutôt intuitives et développées par l’excitation de la production pour faire émerger une forme en rupture avec les conventions. Dean Inkster a écrit « Parce qu'il sait que la « véritable actualité » C'est le temps déchargé du passé - une pure transition au-delà de toute expérience - un temps qui n'est plus paralysé désormais par l'événement de son passage ». 1- Épine 2007. Papier journal, carton, bois, dimensions variables
|
PHOTO (EXHIBITION) PHOTO (PERFORMANCE) PRESS LINKS
|