SARAJEVO: PREPOROD GRADA SA SVOJE PERIFERIJE, 2003-2004
Bakir Mustajbegovic & Charlotte Wiberg

Curated by Andrej Derkovic / 10m2 curator project / XXII Sarajevo Winter festival / Lights

Uvod

Grad Sarajevo se sastoji od dvije razlicite cjeline, centralni grad u dolini I periferijski grad na padinama. Oni ko egzistiraju jedan pored drugoga, ali ne funkcionisu zajedno. Javni prostor kao podloga urbane kulture ne postoji u periferji grada. To je glavni urbanisticki.

Projekat

Periferija Sarajeva na obliznjim padinama se sastoji od gustog spleta samoizgradenih stambenih objekata bez javnog prostora.

Traka minskih polja okruzuje grad I presjeca tu periferiju stvarajuci cetiri strateski vazne zone. Prioritetno deminiranje tih zona ih pretvara u “zdrave” figure precinznih granica. Na razmjeri grada, te zone su povezane postojecim postojecim putevima, u dolini I na vrhu planina. Za od tih zona se veze jedan amblematican objekat planiranog grada.

Te zone njihovom znacajnom velicinom I pozicijom interfasa (izmedu amblematicnog objekata I spleta stambenih objekata), definisu strukturirajuci javni prostor u ne planiranoj zoni. Groblje kao tradicionalna figura sarajevkog javnog prostora tu nalazi svoj izrazaj (primjeri na Vratniku, Bistriku, Jevrejskom groblju…itd). Ociscena zemlja postaje udruzujuce mjesto, mjesto sahranjivanja za sve vjeroispovijest.

Jedna od cetiri zone se veze za stadion Grbavica. U nastavku stadiona novostvorene plohe stvaraju uslove za nicanje perifijskog javnog prostora. Tu se radaju I staze novih setalista koja krivudaju padinom kroz konstelaciju nadgrobnih spomenika. To “GROBLJE – JAVNI PROSTOR” stvara prvu podlogu I za razvoj periferije, I novu sliku grada Sarajeva.

SARAJEVO : RENNAISSANCE D’UNE VILLE PAR SA PERIPHERIE
Bakir Mustajbegovic & Charlotte Wiberg

Introduction

La ville de Sarajevo est composée de deux ensembles distincts, la ville de plaine et la ville périphérique. Elles sont juxtaposées, mais ne fonctionnent pas bien ensemble. L’espace public en tant que support d’urbanité n’existe pas dans la ville périphérique. C’est le problème urbanistique majeur de la ville de Sarajevo.

Projet

La périphérie de Sarajevo est composée d’un tissu dense d’habitat pavillonnaire auto-construit sans espace public.

Un ruban de champs de mines anti-personnel encercle la ville et croise la ville périphérique en quatre zones. Déminées en priorité elles deviennent des entités saines au périmètre précis. A l’échelle de la ville elles sont reliées entre elles par une route de plaine au pied des montagnes et une route au sommet. Un bâtiment emblématique de la plaine correspond à chacune de ces quatre zones.

Ces entités par leur taille importante, et leur position d’interface (entre le bâtiment emblématique et le tissu dense) définissant un espace public structurant dans la zone non planifiée. Figure traditionnelle de Sarajevo: réunion dans un meme lieu d’un cimetière et d’un espace public.
La terre décontaminée devient un lieu fédérateur, lieu d’inhumation pour toutes les communautés.

Un des quatre projets s’articule autour du stage de Grbavica. A droite du stage des terrasses horizontales crées, sont un support d’espace public. Des promenades y prennent naissance et vont parcourir les pentes parsemées de stèles en pente. Ce « CIMETIERE – ESPACE PUBLIC » crée le premier support d’un développement structuré de la ville de Sarajevo.

 

 

 

PHOTO


-

PRESS