BETWEEN
Nela Hasanbegovic

The installation is constructed of four monoliths, vertical raster’s that captivate light enshrined within. It, the light, attempts to annihilate the imposed boundaries by breaking outside the limited space.

The contrast between dark cables and the light creates an illusion of captured universal being. It penetrates a new, outer space, continuing its movements and existence despite the imposed limitations. The cells (Monoliths) have a double function: to limit and to edit. The light alludes to an exit, and while being dispersed throughout the space it generates numerous rays that, in turn, create vertical shadows (Codes). The light is Being's performance; in different cultures it symbolizes enlightenment, it is the sustainer of life, main force in the universe that everything begins and ends with. The lightness and darkness, day and night signify binary oppositions and alternate virtues. The inherence of these elements corresponds to Yin/Yang, where Yin contains a trace of Yang and vice versa, creating a balance in the universe. The light spreads across objects and material world, radiates rays of hope. Its qualities do not only imply survival, but process of living. It embodies the universal consciousness, faith and hope. The light glows outside a cold and limited materiality. Our human experiences are reflected in its peculiar surface, exposing the numerous attributes of the contemporary world: totalitarian politics, institutions, technological networks, economy and surveillance.
The work reflects a location where is presented and consequentially corresponds to different narratives. Simultaneously, it always retains a familiar experience of the original location (Sarajevo). This fact enhances the unique qualities of the sculpture: the inside prisoner is deprived from both light and freedom.

The work addresses universal, human experiences and implies transformations of our consciousness.

IZMEĐU
Nela Hasanbegović

Instalacija je sačinjena od četri monolita, vertikalnih rastera, unutar kojih se nalazi zatočena svjetlost. Koja nastoji da poništi nametnute granice, svojim prodiranjem izvan limitiranog prostora.

Kontrast tamne sajle i svjetlosti stvara iluziju zatočenog Bića univerzuma, koje unatoč tome prodire unutar novog prostora i na taj način nastavlja svoje kretanje i postojanje. Čelije (Monoliti) imaju duplu funkciju, granice i cenzure, svjetlost aludira na izlaz, rasipajući se kroz prostor iscrtava zrake koje tvore vertikalne sjene (Codove).
Svjetlost je predstava Bića, u kulturama svijeta ona znači prosvijetljenje, ona je podržavaoc života, glavni element univerzuma, sa njom sve počinje i završava. Svjetlost i tama, dan i noć simboliziraju komplementarne ili naizmjenične vrijednosti. Nerazdvojivost tih elemenata očituje se u Yin – Yangu, u kojoj Yin sadrži trag Yanga i obratno, ravnoteža univerzuma. Svijetlo se preljeva preko margina objekta i substencijalnog svijeta, isijava zraku nade, kvalitetom koja ne znači samo preživjeti, nego živjeti i isijavati dublje u globalno, univerzalnu svijest nade i vjere. Svjetlost zrači izvan hladne i ograničene materijalnosti, njegova precizna tehnička površina je izvedenica ljudskog iskustva, čime se naglašava uloga savremenog svijeta, pod kontrolom ontologijskih progona i prakse totalitarne politike, institucija i tehnoloških sustava, gospodarstava, organizacija i nadzora. U zavisnosti od toga gdje se prezentira rad, u ovom slučaju posjeduje drugi narativ, a istovremeno otkriva poznato iskustvo lokacije (Sarajevo). Ova činjenica stavlja poseban akcenat na izloženi objekat, gdje sloboda kao i svijetlo biva oduzeta od zatočenika.

Rad dotiče u prvom redu univerzalnost, transformirajući umjetna stanja u druge relacije naše svijesti.

PHOTO

-


PRESS